U mojoj zgradi na devetom spratu
zivi jedan muskarac koji mi se dopada
Zgoljav je, i iz meni neznanog razloga zagubljenog
po detinjstvu, podsvesnom i slicnim mestima desava
mi se povremeno seksepil u zgoljavim muskarcima
Mozda je to pitanje feminizma –
krupni muskarci izgledaju ponekad kao da bi
zapoceli dan tako sto bi prvo mene pojeli i da
ih u tome sprecava samo fino vaspitanje ili zakon
Iako mogu da zamislim da bi to moglo biti
uzbudljivo prvih par puta, ja u sustini ne volim
ni impliciranu ni alegorijsku pretnju mom
integritetu – a mozda i nije nikakvo pitanje
vec slucajna raspodela seksepila medju ljudima
Ni seksepil nije neki narociti cak je verovatno
u pitanju misnomer
Ni premlad ni prestar deluje kao da je ziveo
dovoljno da ne zuri sa ostatkom
Ni to nije nesto narocito atraktivno – mozda je
depresivan, ili lenj, naporan, mrgudan…
U stvari, cinjenica je da o ovom muskarcu
ne razmisljam ni puno ni cesto
ali kad ga sretnem u liftu ili na ulazu u zgradu
mi se nasmesimo jedno drugom i to bude lepo
na trenutak – dva
Sto predstavlja problem jer sada oboje znamo
da se tu uguralo nesto seksepila
Seksepil u mojoj zgradi? Mozda to ima izvesnih
prednosti, po vertikalnoj osi kretanja seksepil ume
da bude zanimljiv – ja sam na vrhu –
samo nisam ubedjena da seksepilu ne treba napraviti
spomenik u dvoristu zgrade ili ga skloniti negde drugo
Ovo je zgrada bez vecih problema
Nedavno, u jednu subotu dosta rano, nisam imala
mleka i otisla sam u prodavnicu u sledecoj zgradi
neumivena, neocesljana, moguce i neopranih zuba
U prodavnici sam naisla na zgoljavog muskarca
Kad sam usla on je upravo zevao, opusteno, subotnje
neumiveno, neocesljano, moguce i neopranih zuba
Bila je to simpaticna situacija, u nedostatku bolje,
i oboje smo se nasmejali
Seksepil se sada osecao ugodno i u drugoj zgradi
Odnosno, osecao bi se da je bilo samo do zuba
Muskarac, koji je pokazao sasvim pristojno definisane
misice pa nije u redu zvati ga nadalje zgoljavim, je nosio
majicu bez rukava koja se ovde zove po Marlon Brandu
pretpostavljam: wife-beater
Prethodno sam lek (ili placebo) za moju seksualnu starvaciju
vidjala samo obucen, i nisam obracala paznju
Osim majice koja bi eventualno uspela da rastegne i prilagodi
i tako jedan naporan senzibilitet kao moj, muskarac sa seksepilom
je bio skoro kompletno oslikan. Ilustrovani covek. Tetoviran.
Toliko je to bilo neocekivano i on prakticno go
pred mojim ocima da se nisam setila ni da pogledam
sta je naslikano mukotrpnim ubodima obojenom iglom
po slobodnoj i vrlo nepreciznoj proceni 50% njegovog tela
Mozda je death-metal fan, ili planira da pliva sa ribama kao
covek-knjiga, mozda je to mapa sveta kakav bi on voleo
ili auto-umetnost, grafiti, mozda je avangardni pesnik,
seksualno mastovit, zivi tajni zivot u slikama…
Sve je to gledao the shop-keeper, dobrocudni i flegmaticni
Pakistanac, koji vidi neoprane ljude u najruznijem izdanju
svakog jutra
Moj ilustrovani covek je pustio da prva platim i posmatrao
je sa strane. Ne znam sta je video, nista dobro, verovatno
Mozda linije jastuka na obrazu. Ostatak je pokrivao mantil
jer napolju je bilo sveze jesenje jutro i ja sam nosila odrpane
pantalone koje ilustruju moj karakter kao i njegov
oslikana koza – omiljene pantalone nosim do njihove
smrti, i tada se tesko i dugo rastajemo
Imam osecaj da se to njemu ne bi dopalo. Ne dopada se ni meni
Tetovirani muskarac i zena u pocepanim pantalonama
– bio bi to dobar naslov jedne ilustrovane knjige
Mozda ga nikad vise necu videti, ko zna, u ovakvim zgradama
promaknu celi zivoti nevidjeni, ali ako ga budem srela
predlozicu: Budimo opet stranci, molim Vas
kao i uvek carobno napisano…
eto kako, jedan momenat moze da pokvari nasu mastu, da je razgoliti… i dok bas nista ne znamo jedni o drugima siroki su nam vidici i vidimo sve i ne vidimo nista….
Budimo opet stranci!…prepustimo se nepozantom….
*rekla si sve i ono sto bih ja da dodam samo kvari….
obozavam tvoje tekstove i to kako pises iza njih, iza sebe….
ma ne znam ponavljam se…
jedan ponocni pozzzz
Neocekivan je bio tako ilustrovan, i to je u stvari bilo smesno, ali ilustracija je isla puno dalje. Koliko nekoga poznajes, ili ne, osecaj sigurnosti, stabilnosti, poverenja, proces upoznavanja…mnogo toga je tu cekalo da prospe svoje boje, i meni se ucinilo najbolje da se prosto vrata zatvore.
A moguce je da je i on sam to pomislio kad je mene video tako jutarnju :))
Hvala, i jedan posle-ponocni pozdrav i sa ove strane.
– ах мушкарци изазова пуни
(слушам једну, етоје крај мене)
па размишљам као свако мушко
нама опет празноје без жене
и шта сада , своди се на исто
жени мушко баш почесто фали
стога пажњу вреди усмерити
превазићи проблем тај немали
јер и мушко без жене је пола
тек заједно . . ми целину дамо
пасе питам помалко и слуђен
– штосе онда вазда фолирамо
отемисе песмица и оде без поздрава, што основни је ред
драга Ивана, уздрављу биле обе
Na pozdrav uzvracam lako, dragi Cece, ali za pesmicu ne znam sta da kazem. Kompletna je, puna znanja i sustine, ali ne-pri-me-nji-va. Osim u retkim slucajevima. Sto nije mala stvar. Eto, ne znam.
Kako je lepo kada se sacekamo i vidimo, posebno ujutro i kada se prepoznamo…u sebi. Divan trenutak si imala i prepoznala ga i sebe u njemu.
Ima te jos:))))))
Trenutak je bio zanimljiv, kao u stripu, pun svega. Ljudske situacije.
Ne znam na sta mislis ovim poslednjim – sto ne pisem cesce? Zapala sam u strasnu guzvu. Sutra idem na par dana u San Diego poslom, pa cu bar sedeti u avionu i necu mrdati nekoliko sati. Pisala bih sa zadovoljstvom, ali.. 🙂
Lep pozdrav,